Jučer su mladi, okupljeni u neformalnu skupinu u PRONI Centru, nakon zajedničkog kreiranja i višemjesečne pripreme, održali predstavu u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Osijeku pred učenicima 1. i 3. razreda ove škole.



Vjekoslav Ranogajec, Matija Malinović, Matija Šunić, Rebeka Knežević i Tena Vukelić priredili su i obradili temu međuvršnjačkog nasilja, nasilja u vezi i izostanka podrške od strane nastavnika u školi. Predstava je pripremljena i uz stručnu pomoć Srđana Ferenčaka iz Waldorfske škole u Osijeku, koji je ovom prilikom bio i Joker (osoba koja moderira scene te facilitira komunikaciju između publike i „glumaca“).


Kroz nekoliko scena predstavljen im je  problem koji je dektiran kao čest u srednjim školama, no vrlo često i neprepoznat  pa su učenice i učenici imali priliku zorno vidjeti kako na osobu koja je žrtva u ovoj situaciji, djeluje izloženost ruganju, verbalnom nasilju i zlostavljanju preko društvenih mreža te neprepoznavanje problema i izostanak podrške od strane nastavnika.


Publika jako pozorno pratila predstavu, a  nakon izvedbe učenici su nam  sa svojim sjajnim reakcijama i intervencijama  pokazali što oni vide kao prostor gdje se može dogoditi neka promjena, koja će dovesti do drugačijeg i povoljnijeg ishoda u ovakvim problemskim situacijama.


I na kraju, što je najvažnije, zaključeno ja da vrlo često u životu ne moramo biti pasivni promatrači, koji, doduše suosjećaju, nego osobe koje će naizgled malom promjenom ponašanja (aktivnim slušanjem, zauzimanjem za sebe, empatijom, ukazivanjem na pogrešku…), utjecati da se iz pozicije potlačenosti prijeđe u stanje proaktivnosti koje će rezultirati preuzimanjem odgovornosti i osnaživanjem. 

Ova aktivnost dio je diseminacije iskustva treninga projekta Training course Theather against Unemployment, koji se održao u Almagru (u Španjolskoj) od 26. do 30. listopada 2021. godine u organizaciji udruge AKtive Kosmos, i na kojemu je PRONI Centar bio partner te  suradnje sa udrugom ISKRA Waldorfska inicijativa iz Osijeka na projektu KLICA.


“Kazalište potlačenih interaktivna je kazališna forma kroz koju se putem dijaloga, pitanja postavljenog kroz scenu i odgovora u vidu intervencija publike raspravlja o društvenim problemima.

Scene nastaju kroz niz različitih vježbi i igara, ni glumci niti publika ne moraju imati nikakvog kazališnog iskustva kako bi sudjelovali.

Teme koje se obrađuju su raznolike, no ono što je bitno jest da su relevantne za zajednicu, da postoji neka nepravda, te da postoji protagnist koji se nije uspio izboriti za sebe.

Kroz niz intervencija publika postavlja pitanja likovima daje savjete kako da promijene svoje ponašanje, ili ulaze u scenu i preuzimaju ulogu nekog od likova.

Tehnike kazališta potlačenih koriste se kako bi se upozorilo na postojanje nekog problema, kako bi se ponudila konkretna rješenja, kako bi djelovali na svijest o mogućnosti promjene, kako se ne bi trebali više pitati “što bi bilo kad bi bilo” ili “da sam ja na tom mjestu bio ja bih sigurno napravio to i stvar bi se riješila” ili “što je tom liku zapravo prolazilo kroz glavu tada”. Sve je to moguće ispitati i isprobati direktno u sigurnom okruženju.”