{"id":5579,"date":"2020-05-06T12:12:13","date_gmt":"2020-05-06T12:12:13","guid":{"rendered":"http:\/\/proni.hr\/?p=5579"},"modified":"2020-05-06T12:12:13","modified_gmt":"2020-05-06T12:12:13","slug":"zoomiraj-se-odnosi-u-obitelji-i-suzivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/zoomiraj-se-odnosi-u-obitelji-i-suzivot\/","title":{"rendered":"#zoomiraj se \u2013 Odnosi u obitelji i su\u017eivot"},"content":{"rendered":"<p>Mjere polako popu\u0161taju, ali i dalje postoje zabrane okupljanja i preventivne mjere socijalne distance. #ostanidoma vidljiv je na ve\u0107ini dru\u0161tvenih mre\u017ea, u medijima, a vjerojatno to \u010dujemo i od svojih bli\u017enji. Trebali bismo po\u0161tivati fizi\u010dku socijalnu distancu, me\u0111utim to ne zna\u010di da se trebamo dru\u0161tveno izolirati od ljudi do kojih nam je stalo. Upravo nam prelazak u digitalni svijet omogu\u0107ava da budemo u svakodnevnoj<em> online<\/em> komunikaciji te na taj na\u010din odr\u017eimo na\u0161e odnose. S jedne strane, fizi\u010dki kontakt s na\u0161im bli\u017enjima (odlazak na kavu, u izlazak, dru\u0161tvena okupljanja) nam je znatno smanjen, dok nam je onaj s na\u0161im uku\u0107anima znatno poja\u010dan. Provodimo 24\/7 vremena u ku\u0107i s ljudima s kojima \u017eivimo te je normalno da takva situacija donosi odre\u0111ene promjene. U nastavku mo\u017eete pro\u010ditati neke od njih.<\/p>\n<p><strong>Frustracija<\/strong><\/p>\n<p>Tijekom izolacije javlja nam se bezbroj emocija koje mo\u017eda nisu bile toliko izra\u017eene prije. Tjeskoba, nemir, osje\u0107aj neizvjesnosti, zabrinutost, tuga, strah, samo su neke od neugodnih emocija koje su poja\u010dane tijekom ove novonastale situacije. Frustracija je psihozifi\u010dko stanje povezano s iskustvom odricanja ne\u010dega \u0161to nam je va\u017eno, u ovom slu\u010daju slobode koja nam je trenutno ograni\u010dena. Zbog ovakve situacije kakva je, do\u017eivljavamo slabije ili ja\u010de osje\u0107aje neugode, nemira, anksioznosti ili srd\u017ebe jer smo onemogu\u0107eni obavljati uobi\u010dajene svakodnevne aktivnosti kao do sada. Na koji na\u010din \u0107emo reagirati u ovakvoj situaciji te kako \u0107emo se odnositi prema svojim uku\u0107anima ovisi o nama samima, odnosno o na\u0161oj frustracijskoj toleranciji. \u0160to je osoba frustracijski tolerantija, to \u0107e lak\u0161e podnositi ovu sitaciju i obrnuto, manje frustracijski tolerantne osobe te\u0161ko podnose i najmanju nemogu\u0107nost\/nesposobnost u postizanju \u017eeljenog cilja. Kako bismo izbjegli dugotrajno stanje frustriranosti i tako ugrozili vlastito mentalno zdravlje, va\u017eno je promijeniti na\u010din na koji reagiramo. Mo\u017eemo reagirati realisti\u010dki, tako \u0161to \u0107emo tra\u017eiti racionalno rje\u0161enje problema promjenom pona\u0161anja ili promjenom cilja ili mo\u017eda reagirati nerealisti\u010dki, tako \u0161to \u0107emo prebacivati uzroke nemo\u0107i na druge ljude ili agresivnim pona\u0161anjem. Na nama je da izaberemo kakav ishod \u017eelimo kako bismo ovaj su\u017eivot u\u010dinili najbezbolnijim. A u tome nam mo\u017ee pomo\u0107i idu\u0107a promjena.<\/p>\n<p><strong>Komunikacija u obitelji<\/strong><\/p>\n<p>Nesporazumi, nerazumijevanja, ljutnje i ostale emocije dio su na\u0161e komunikacije koja je trenutno puno \u010de\u0161\u0107a nego prije. Kako bismo imali kvalitetnu komunikaciju s osobama s kojima \u017eivimo, va\u017eno je da se poruke prenose na transperantan na\u010din. \u010cesto se doga\u0111a da ne\u0161to ka\u017eemo i na\u0161 sugovornik to vidi i razumije na druga\u010diji na\u010din od na\u010dina koji smo mi htjeli. Stoga je va\u017eno, ne samo da biramo pravilan izbor rije\u010di, ve\u0107 i da pazimo na svoju neverbalnu komunikaciju, ton glasa, izraz lica, geste. Va\u017eno je da se uklju\u010dimo, sudjelujemo u osje\u0107ajima druge osobe, aktivno slu\u0161amo i tek onda reagiramo. Ako smo u sukobu ili sva\u0111i, ne bismo trebali kritizirati osobu, ve\u0107 pona\u0161anje te osobe s kojom smo u sva\u0111i. Kada nekome \u017eelimo ukazati na ne\u0161to \u0161to nam smeta, trebali bismo koristiti Ja-poruke, poruke koje osobi daju do znanja \u0161to nam smeta i kako se zbog toga osje\u0107amo. Na taj na\u010din ne etiketiramo osobu i ne poti\u010demo ju da se brani, ve\u0107 joj ostavljamo prostor da se i dalje osje\u0107a voljeno. Zapovijedi i optu\u017ebe po\u017eeljno je zamijeniti jasnim zahtjevima i izra\u017eavanjem osje\u0107aja. Volim re\u0107i kako je komunikacija predivan i kreativan alat s kojim mo\u017eemo puno posti\u0107i ako ga koristimo na \u201epravilan\u201c na\u010din.<\/p>\n<p><strong>Tolerancija i po\u0161tivanje privatnosti<\/strong><\/p>\n<p>Uva\u017eavanje tu\u0111ih ideja, stavova i na\u010dina \u017eivota postalo je iznimno va\u017eno, a to upravo jest tolerancija. Trebamo biti svjesni da se na\u0161 na\u010din \u017eivota razlikuje od tu\u0111ih te je zbog toga bitno po\u0161tivati i tu\u0111e stilove, pona\u0161anja i odre\u0111ena pravila. Prije samoizolacije bismo se mo\u017eda jednostavno povukli i iza\u0161li iz ku\u0107e kada nam odre\u0111ena pravila ne odgovaraju, no to vi\u0161e nije tako jednostavno. Ako ne \u017eivimo sami, to upravo to i zna\u010di, ne \u017eivimo sami, odnosno trebamo biti tolerantni i prema drugim \u010dlanovima na\u0161eg ku\u0107anstva. Me\u0111usobno po\u0161tivanje i uva\u017eavanje dovest \u0107e do boljih odnosa u ku\u0107anstvu te tako pridonijeti ve\u0107oj kvaliteti \u017eivota. S druge strane, po\u017eeljnost tolerancije ne zna\u010di da \u0107emo svojim roditeljima ili ostalim \u010dlanovima ku\u0107anstva biti na raspolaganju u bilo koje vrijeme, samo zato \u0161to smo sada kod ku\u0107e. Va\u017eno je da i oni po\u0161tuju na\u0161u privatnost i slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za sebe. Dakle, tolerancija treba i\u0107i u oba smjera jer, iako je privatnost ote\u017eana, trebamo imati na umu da imamo pravo na nju.<\/p>\n<p><strong>Podjela obaveza<\/strong><\/p>\n<p>Kako bismo uskladili raspored i po\u0161tivali vrijeme na\u0161ih uku\u0107ana, podjela obaveza je ne\u0161to \u0161to nam mo\u017ee pomo\u0107i u dobivanju kvalitetnije provedenog vremena tijekom ovog oblika su\u017eivota. Osim \u0161to \u0107emo stvoriti odre\u0111enu radnu naviku, na taj na\u010din \u0107emo \u201esvojima\u201c pokazati da smo voljni sudjelovati u izvr\u0161avanju obaveza. Ako na neki na\u010din pridonosimo ku\u0107anstvu, to mo\u017ee znatno smanjiti stres ostalima u ku\u0107i. Postavljanjem barem jednog cilja dnevno koji \u0107emo ispuniti mo\u017eemo do\u0107i do skladnijeg odnosa u obitelji. Tijekom takve podjele obaveza je naravno va\u017eno da jasno izrazimo \u017eelje \u0161to bismo radje preuzeli te da asertivnom komunikacijom poka\u017eemo nezadovoljstvo kod onih obaveza koje nam ne odgovaraju.<\/p>\n<p><em><strong>Teskt: Ljubica Brigitte Niki\u0107, apsolventica psihologije<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mjere polako popu\u0161taju, ali i dalje postoje zabrane okupljanja i preventivne mjere socijalne distance. #ostanidoma vidljiv je na ve\u0107ini dru\u0161tvenih mre\u017ea, u medijima, a vjerojatno to \u010dujemo i od svojih bli\u017enji. Trebali bismo po\u0161tivati fizi\u010dku socijalnu distancu, me\u0111utim to ne zna\u010di da se trebamo dru\u0161tveno izolirati od ljudi do kojih nam je stalo. Upravo nam [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5580,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5579"}],"collection":[{"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5579"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5579\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5581,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5579\/revisions\/5581"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5580"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5579"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5579"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/proni.hr\/old.proni.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5579"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}