U nastavku teksta pročitajte iskustvo volontiranja naše bivše volonterke Natalie Kozlowske iz Poljskea, koja je u PRONI Centru volontirala kroz program Europske snage solidarnosti.
Kada sam prošlog studenoga stigla u Hrvatsku kako bih započela svoje volontiranje u sklopu programa Europskih snaga solidarnosti (ESS) u udruzi PRONI, nisam bila sasvim sigurna što mogu očekivati. Nekoliko mjeseci poslije, nakon što sam se nedavno oprostila od svih njih, mogu sa sigurnošću reći da je ovo iskustvo nadmašilo sva moja očekivanja.
Pronalazak obitelji daleko od doma
Od prvoga dana tim PRONI-ja nije me prihvatio samo kao volonterku, nego i kao članicu svoje velike obitelji. Taj osjećaj pripadnosti promijenio je sve – ono što je moglo biti usamljeno iskustvo pretvorilo se u razdoblje ispunjeno toplinom, smijehom i iskrenim ljudskim povezivanjem. Stekla sam lokalne prijatelje koji su mi otvorili vrata svoga grada i svoje kulture te strpljivo odgovarali na moja bezbrojna pitanja, od jezika do običaja.
Jedan od najljepših dijelova mog boravka bilo je učenje hrvatskoga jezika s Matejem, zasigurno jednim od najboljih mentora koje sam mogla poželjeti. Njegovo strpljenje, kreativnost i iskren entuzijazam pretvorili su ono što je moglo biti zahtjevno u iskustvo u kojem sam istinski uživala. Svaka nova riječ i svaki novi izraz približavali su mi ovu zemlju i omogućili mi da izgradim dublju povezanost s ljudima koji ovdje žive.
Ono što je ovo volontersko iskustvo učinilo uistinu posebnim bila je ravnoteža koju je PRONI uspio postići između podrške i samostalnosti. Nikada nisam bila prepuštena sama sebi – pomoć, savjeti i mentorstvo uvijek su mi bili nadohvat ruke. Istodobno, vjerovali su u mene i pružili mi priliku da preuzmem odgovornost za vlastiti rad, bilo da je riječ o održavanju prezentacija u školama, vođenju radionica, pisanju članaka ili sudjelovanju u provedbi projekata.
To povjerenje omogućilo mi je da isprobavam nove ideje, donosim vlastite odluke i, katkad, pogriješim – jer upravo su i pogreške sastavni dio svakog istinskog učenja. Nisam samo slijedila upute aktivno sam doprinosila, dijelila svoje ideje i s ponosom promatrala kako one postaju stvarnost.
Vještine i uspomene
Ovo iskustvo obilježilo je moj osobni i profesionalni razvoj. Usavršila sam vještine koje sam već posjedovala te stekla mnoge nove – od javnog nastupa pred srednjoškolcima do snalaženja u hrvatskom sustavu javnog prijevoza. Naučila sam brzo se prilagođavati, komunicirati unatoč jezičnim preprekama i uspješno surađivati u međunarodnom i međukulturalnom timu.
No, osim praktičnih znanja i iskustava, sa sobom nosim nešto još vrjednije – samopouzdanje koje proizlazi iz spoznaje da mogu uspjeti u nepoznatom okruženju, dati svoj doprinos zajednici koja nije moja i izgraditi iskrena prijateljstva koja nadilaze kulturne i jezične razlike.
Hvala vam
Cijelom timu PRONI-ja od srca hvala na podršci, povjerenju, strpljenju i iskrenoj brizi tijekom cijelog mog volontiranja.
Maji – hvala ti što si učinila sve kako bi ovo iskustvo bilo nezaboravno.
Tonki – hvala ti što si bila najbolja kolegica i što si mi uvijek pružala podršku.
Mateju – hvala ti što si hrvatski jezik učinio zanimljivim, pristupačnim i zabavnim.
Svim prijateljima koje sam stekla u Osijeku – hvala vam što ste me prihvatili otvorena srca, pokazali mi ljepotu svoga grada i dokazali što doista znači hrvatsko gostoprimstvo.
Ovo iskustvo oblikovalo me na mnogo načina koje još uvijek otkrivam. U Hrvatsku sam došla volontirati, a odlazim s mnogo više nego što sam mogla zamisliti – s novim znanjima, trajnim prijateljstvima i uspomenama koje će zauvijek ostati dio mene.
Hvala vam od srca!