Moje ime je Luka i volontiram u PRONI centru u Osijeku. Ovo je priča o mom iskustvu na On Arrival treningu koji se održao u Orahovici u Hrvatskoj od 14. do 19. rujna 2026.godine.
Prije nego što počnem, moram objasniti što je On Arrival trening. Za volontere koji sudjeluju u projektu koji traje dulje od dva mjeseca, sudjelovanje u treninzima, među kojima je i On Arrival trening, obavezno je. Ovaj trening usmjeren je na pomoć novim volonterima kako bi upoznali zemlju domaćina, njezinu kulturu i ljude. Oko dvanaest volontera iz različitih dijelova zemlje dolazi na jedno mjesto kako bi sudjelovali u radionicama koje obuhvaćaju sve informacije i vještine koje su ESC volonteru potrebne kako bi imao uspješno i kvalitetno iskustvo.
Moj trening, zajedno s još jedanaest volontera, održao se u Orahovici, malom gradu s oko 4.500 stanovnika u sjevernoj Hrvatskoj. Bili smo smješteni u objektu Crvenog križa u blizini grada.
Tijekom pet dana trening je uključivao unutarnje I vanjske radionice. Teme su obuhvaćale kulturnu razmjenu, međusobno upoznavanje, upoznavanje s programom, razumijevanje timskog rada i mnoge druge teme.
„Nulti dan“ bio je posvećen tome da se svih dvanaest sudionika, uključujući i mene, međusobno upozna. Bio je to lagan i zabavan početak tjedna.
Prvi puni dan sastojao se od tri radionice, od kojih je svaka imala drugačiji fokus. Prva radionica bila je posvećena učenju i vještinama suradnje. Također smo učili o temeljima Europskih snaga solidarnosti i prioritetima ESC programa. Posljednja tema odnosila se na to kako možemo učinkovito pomoći svojim lokalnim zajednicama, kako prepoznati probleme i kako ih možemo pokušati riješiti u suradnji s lokalnim stanovništvom.
Drugog dana treninga dobili smo uvid u svoje glavne uloge i odgovornosti u okviru našeg programa. Razgovarali smo o pravilima kojih se trebamo pridržavati te smo podijelili svoja prva iskustva vezana uz zadatke koje smo dobili i volontiranje u Hrvatskoj općenito.
Treći dan bio je nešto opušteniji što se tiče zadataka, ali ništa manje važan za cjelokupno iskustvo. Sastojao se od team building vježbi koje su nam pomogle naučiti kako se projekti planiraju i vode. Nakon ručka ostatak vremena bio je namijenjen slobodnim aktivnostima i dodatnom međusobnom upoznavanju. Mnogi su otišli do obližnjeg jezera kako bi ga razgledali, fotografirali a neki su se i okupali.
Kulturna razmjena, kulturni šok, organizacijska kultura i rješavanje sukoba bile su teme četvrtog dana. Naučili smo kako biti tolerantniji i otvoreniji prema razlikama među ljudima, kako bolje međusobno komunicirati, kako riješiti probleme koji se mogu pojaviti tijekom našeg volonterskog iskustva te kako izvući maksimum iz iskustva boravka u inozemstvu.
Peti i posljednji dan, iako jednako koristan i zanimljiv kao i svi prethodni dani, imao je pomalo sjetan ugođaj koji nas je pratio sve do povratka kući. Nakon što smo naučili više o grupnom planiranju i načinu funkcioniranja Youthpassa te ispunili evaluaciju svog iskustva u centru za trening, počeli smo pakirati stvari i pripremati se za dug put natrag u mjesta u kojima volontiramo.
Posljednje sate proveli smo prisjećajući se na prethodne dane koji su prošli nevjerojatno brzo. Razmijenili smo Instagram profile i adrese, kao i obećanja da ćemo se uskoro ponovno vidjeti. Moj vlak polazio je najranije, pa je moj oproštaj, nažalost, bio i najkraći.
Sveukupno, mogu reći da je ovo za mene bilo vrijedno i važno iskustvo. Stekao sam mnogo novih prijatelja, od kojih će neki možda ostati prijatelji cijeli život, ali to će samo vrijeme pokazati. Također bih posebno želio spomenuti hranu, koja je bila izvrsna.
Svima koji će jednog dana sudjelovati u ovom treningu mogu reći samo jedno, nećete biti razočarani. Ja definitivno nisam bio.
